Pametna, duhovita i silno zabavna. Švicarska umjetnica Erika Stucky jedan je od najzanimljivijih glasova na međunarodnoj sceni današnjice.
Njena karizma iskazuje se kroz lične tekstove i živopisan zvuk. Ona zaista jodla, kao sa visokih švicarskih Alpa, a uz to imitira trombon, vjetar, dječiji plač, ili alkoholom i cigarama istrošeno grlo nekog blues pjevača. Dok pjevuši, uz zvukove ili riječi, ona svira harmoniku i svojom ekstravagantnom pojavom pripovijeda o sebi i o svijetu.
Erika je kantautorica koja ne ostavlja nikoga ravnodušnim. Njena muzika je u toj mjeri oslobođena klišea da predstavlja pravo osvježenje.
Objavila je pet albuma a na nastupima donosi i zanimljive obrade poznatih numera Annie Lennox, Britney Spears ili Eminema. Sam izbor ovih numera već govori o tome u šta se sve Erika spremna upustiti, i iz toga stvoriti zaista spektakularan proizvod.
Na 16. Jazz Festu predstavit će svoj projekat Suicidal Yodels. Nastupit će u Pozorištu mladih, 3. novembra u 18.00. Kao najavu koncerta donosimo mini interview sa ovom umjetnicom.
Da li je moguće jodlati u studiju?
Da, moguće je. Ali je nekako lakše vrištati i zavijati uz miris krave nego uz miris plastike ili “ispljuvanih” mikrofona!
Učestvovali ste u projektu Rain Dogs Revisited u čast antologijskog albuma Toma Waitsa Rain Dogs iz 1985. godine. Možete li se poistovijetiti sa radom Toma Waitsa?
Apsolutno! Doživljavam ga kao muzičkog ujaka… Moram priznati da ne znam ni jednog jazz ili rock muzičara na kojeg nije utjecao rad gospodina Waitsa.
Na jedinstven način pjevate obrade pjesama drugih umjetnika. Kako ih birate?
Tako što ih mrzim ili volim. Oboje podjednako dobro funkcionira. Samo moram osjetiti snažnu povezanost ili odbojnost prema kompoziciji.
Ovo će biti vaš prvi nastup pred publikom Jazz Festa. Šta nas očekuje?
Ah, nisam još sigurna. Ponijet ću malo jodlanja, švicarskog, kaubojskog i nekoliko šašavih filmova, a ostatak će se desiti prirodno.
Poslušajte Erikinu obradu pjesme Bad Michaela Jacksona.