Tijana Vignjević i Belma Alić: Slučajan muzički susret i nimalo slučajan rezultat

Vokalistica Tijana Vignjević i violončelistica Belma Alić predstavit će premijerno na 20. Jazz Festu Sarajevo svoj zajednički projekat. Njihov koncert koji će biti održan 5. novembra u Gradskoj vijećnici izazvao je veliki interes posjetilaca, a u zajedničkom intervjuu govore o projektu u kojem spajaju klasičnu muziku i sevdalinku.

JFS: Kako je nastao duet sa Belmom Alić?
Tijana Vignjević: Sasvim slučajno. Bile smo pozvane da učestvujemo na jednom koncertu u Holandiji 2009. godine i željele smo se predstaviti našom tradicijskom muzikom. Belma je pristala da učestvuje u zajedničkom eksperimentu, ja sam napisala tri aranžmana, a reakcija publike i kolega je bila odlična.

JFS: Zajednički imenitelj repertoara koji ćete svirati su Tijanini aranžmani. Šta donose novo u odnosu na uobičajeni pristup izvođenju tradicionalne muzike?
Tijana Vignjević: Pristupamo tradicijskoj muzici kao klasično obrazovani muzičari. To ne znači da ja pjevam operno, niti da Belma svira isključivo lijepim klasičnim čelističkim tonom. Koristimo Belmino vladanje savremenim tehnikama sviranja na čelu, a ka krajnjem zvuku i atmosferi nas vodi emocija pjesme. U odnosu na uobičajeni pristup izvođenju, naš je dijametralan, ali nije netačan. Naši aranžmani pričaju istu priču, samo na drugačiji način.

Belma Alić: U suštini moje iskustvo pristupu i pripremanju standardnog violončelističkog repertoara, savremenog repertoara ili kao što je u ovom slučaju koncerta na kojem ćemo izvoditi sevdalinke, se ne razlikuje. Cilj je uvijek isti, a to je da se na najubjedljiviji i najiskreniji način interpretira muzika, bez obzira da li se radi o muzici iz perioda baroka, 20. i 21. stoljeća ili interpretaciji tradicionalne muzike.

JFS: Šta je za tebe kao klasično obrazovanog muzičara i jedinog doktora muzičkih umjetnosti u Bosni i Hercegovini u oblasti violončela privlačno u tradicionalnoj muzici?
Belma Alić: Moj susret sa tradicionalnom muzikom se do sada može svesti samo na studiranje i uvježbavanje kompozicija koje pripadaju takozvanoj klasičnoj muzici, a nastale su pod uticajem tradicionalne muzike i ta činjenica mi je kao klasično obrazovanom muzičaru najinteresantnija. Upravo obratan način interpretiranja tradicionalne muzike Bosne i Hercegovine smo Tijana i ja izabrale kada smo se odlučile da pripremimo koncert na čijem programu će biti isključivo sevdalinke, a to je interpretiranje tradicionalne muzike sa jakim uticajem klasičnog, odnosno akademskog načina sviranja i pjevanja. Proces otkrivanja i eksperimentisanja sa takvim muzičkim materijalom je od samog početka bio vrlo inspirativan.

JFS: Šta publika može očekivati od ovog koncerta?
Tijana Vignjević: Šta očekujemo svi od svakog koncerta? Da budemo zabavljeni. Mi očekujemo da će se publika na ovom koncertu zabaviti svojim emocijama.

JFS: Prvi put svirate na festivalu, u Vijećnici u kojoj će isti dan koncert održati i Miroslav Tadić i Merima Ključo. Oba koncerta donose “novu interpretaciju” tradicionalne muzike. Po čemu je vaša interpretacija “nova”?
Belma Alić: O Tijaninoj i mojoj interpretaciji sevdalinke nisam nikada razmišljala kao o “novoj interpretaciji”, samo kao o “našoj”. S obzirom da smo obje muzički klasično obrazovane, naša interpretacija se može tako i shvatiti. Koristimo svoja saznanja o muzici koje smo stekle studirajući Mozarta, Beethovena, Schumanna, Berija, Lachenmanna i drugih kao izvor, temelj i uzor.

JFS: Dugo godina, kao dirigentica i voditeljica hora, sarađuješ sa pozorištem Ulysses. Kakva su iskustva rada sa Radetom Šerbedžijom?
Tijana Vignjević: Ja ustvari u toj predstavi više sarađujem sa rediteljicom, Lenkom Udovički, nego sa Radetom. U predstavi sam dirigent kraljevog (Radetovog) orkestra, ali mojim poslom ipak upravlja Lenka. Saradnja sa oboma je prekrasna, opuštena i laka. Rade je glumac koji sebe potpuno daje u predstavi i publika (kao ni ja) nikada ne odlazi ravnodušna kući, a Lenkina maštovitost i začudnost me i danas, nakon šest godina rada s njom, zadivljuju. Mislim da je ipak najljepše koliko su oboje divna, prizemljena i neobično obična draga bića.

JFS: Predaješ na Muzičkoj akademiji. Kakve muzičare možemo očekivati u budućnosti?
Belma Alić: Situacija je neizvjesna. Da bismo imali kvalitetne muzičare, neophodno je da postoji uhodan i dobar sistem na svim nivoima, počevši od muzičkog obrazovanja, koncertne ponude, aktivnog koncertiranja, različitih međunarodnih saradnji i pristupa informacijama, odnosno saznanjima, puno sreće i dobrih kontakata. Dakle, potrebno je da svaki od ovih segmenata funkcioniše dobro, u suprotnom rezultat može biti nezadovoljavajući. Moram da kažem da veliki broj studenata s kojim radim na akademiji su već muzičari, mladi ali sa izuzetnim talentom i radnim navikama. Kao primjer mogu da navedem da su ove godine studenti gudačkog odsjeka u sastavu Gudačkog orkestra MAS bili rezidentni ansambl Sarajevo Chamber Music Festivala, što znači da su zauzeli poziciju koju je do sada imao Manhattan String Quartet. Nivo sviranja nije nikako bio studentski nego visoko profesionalan.

JFS: Profesorica si u srednjoj muzičkoj školi. Kakvu muziku mladi danas slušaju? I kakvi su muzičari?
Tijana Vignjević: Mladi slušaju ono što im je dostupno, a danas im je najdostupnije ono najnekvalitetnije. Kako da očekujemo od mladih da slušaju kvalitetnu muziku, ako ih sa radio i TV stanica bombardujemo šundom? Pokušavam da ih inspirišem da slušaju muziku što više, da razviju kritičko mišljenje, kako bi mogli i sami odlučiti šta je vrijedno njihovog vremena i slušanja. Borim se stalno da im omogućim da čuju žive koncerte, da preslušavaju snimke, gledaju dokumentarce. Nisam jedina, naravno. Znam još puno nastavnika koji stalno hodaju po koncertima i predstavama sa kolonom učenika iza sebe. Nažalost, sistem ne učestvuje u toj borbi. To su samo individualni napori nastavnika.
Svi oni imaju kapacitet da postanu sjajni muzičari. Neki taj kapacitet iskoriste, neki ne. Pubertet je ponekad (ili prečesto) čudnovato destruktivan. Nekada ta destruktivnost krije nevjerovatan talent koji na kraju ili pobijedi ili bude potisnut ustranu.
U posljednje vrijeme čujem naše učenike kako pokušavaju improvizirati, čujem saksofone i trube, usne harmonike i klavire, gitare i viole, sviraju nešto što im nisu zadali nastavnici, sviraju zato što vole, sviraju zato što ih to čini sretnima, sviraju! Jako me raduju ti zvuci. Stvari, čini mi se, idu ka boljem, jer i oni sami žele bolje za sebe. Polažem velike nade u njih.

JFS: Kakva je scena u Bosni i Hercegovini kada su u pitanju takozvana klasična i savremena muzika? I da li postoji scena u pravom smislu te riječi?
Belma Alić: Scena, u smislu redovne koncertne ponude, odnosno koncertne sezone, ne postoji. Kod nas umjetnička muzika opstaje u najvećoj mjeri zahvaljujući festivalima, dakle stalna koncertna ponuda ne postoji, osim, naravno, koncertne sezone Sarajevske filharmonije i Opere Narodnog pozorišta Sarajevo, te koncertne sezone Muzičke akademije u Sarajevu. U ostalim  gradovima BiH, situacija je daleko lošija. Koncerte klasične muzike možete slušati samo ako uključite TV program Arte ili ako imate sreću u svom lokalnom centru za kulturu na nekoj od tradicionalnih priredbi.

U petak četiri koncerta

10. novembra 2023.

Drugi dan – tri trija!

9. novembra 2023.

Večeras počinjemo!

8. novembra 2023.