Na današnji dan 1938. godine umro je Joe “King” Oliver, jazz kornetista, trubač i kompozitor, savremenoj publici gotovo nepoznat, a zasigurno jedno od temeljnih imena u historiji jazza.
Kingov život priča je o uspjehu i tragediji. Uspjeh počinje u New Orleansu u prvoj deceniji 20. stoljeća a nastavlja se u narednom desetljeću kada je Oliver osnovao čuveni Creole Jazz Band. Tragedija slijedi nekoliko godina kasnije kada je izgubio svu ušteđevinu usljed bankrota dvije čikaške banke, uzrokovanog padom berze.
Nesreća će ga pratiti sve do kraja života – preminuo je u 52. godini života, previše siromašan da si priušti liječničku skrb. Posljednje godine života radio je kao domar u rekreacijskoj dvorani Wimberly's u Savannah u Džordžiji.
Napisao je brojne kompozicije koje su postale dio standardnog jazz repertoara, a bio je učitelj i mentor Louisa Armstronga. U svojoj autobiografiji Satchmo se prisjeća “Papa Joea” i piše: “Želio sam svirati poput njega. I još uvijek mislim – da nije bilo Joea Olivera, jazz danas ne bi bio takav kakvog ga poznajemo”.
Ovog jazz velikana danas pamtimo kao umjetnika koji je odsvirao prvi pravi solo ikada snimljen, kao umjetnika koji je napravio prvu značajnu seriju jazz snimaka u povijesti, i kao umjetnika koji je vjerovatno prvi koristio plunger i tako otvorio čitav novi svijet zvučnih boja i efekata.
Spomenimo za kraj neslaganja oko datuma njegove smrti. Na njegovoj nadgrobnoj ploči ugraviran je 8. april, a taj se datum spominje i u enciklopediji Britannica. Međutim, u Oliverovoj biografiji objavljenoj u Portraits from Jelly Roll's New Orleans, autor Peter Hanley navodi da je, prema evidenciji iz knjige umrlih Chatham Countyja, u Džordžiji, datum Kingove smrti – 10. april.
Ovog značajnog umjetnika prisjetili smo se i u našem komentaru povodom prvog međunarodnog dana jazza. Pročitajte ovdje.