Vladimir Kostadinović, nagrađivani perkusionista koji živi između Beograda, Beča i New Yorka, narednog mjeseca nastupit će na 19. Jazz Festu Sarajevo sa svojim međunarodnim ansamblom koji će predstaviti njegov novi album koji će biti objavljen početkom naredne godine.
Iako je u svijet muzike još kao dječak ušao svirajući harmoniku, Kostadinović se ubrzo opredijelio za bubnjeve, instrument koji je bio i ostao njegova najveća ljubav. Danas je izuzetan instrumentalista odvažan da se upusti u avanturu sa različitim žanrovima.
Iza sebe ima završen magisterij muzičkih umjetnosti u Gracu, prije 12 godina nastupao je prvi put u Sarajevu, u okviru klupskog programa Jazz Festa, a sad se vraća na glavnu festivalsku scenu kako bi predstavio album The Left Side Of Life koji donosi originalne Kostadinovićeve autorske kompozicije, svjedočeći njegovo kompozitorsko kao i izvođačko umijeće.
Kako je živjeti i raditi između različitih svjetova Balkana, Evrope i Amerike, naročito u kontekstu jazz muzike?
Gorko-slatko. Ako govorimo o samoj jazz muzici, ona je svugdje prisutna, i na Balkanu i u Zapadnoj Evropi i u Americi, negdje manjim, negdje većim intenzitetom. Međutim, iskustva muzičara su različita i individualna i ne može se lako definisati gde je bolje. Ono što je zajedničko publici, muzičarima i organizatorima je da svi vole muziku i uživaju u njoj. Ali je razlika istok-zapad itekako primjetna. Na Balkanu je isti scenario godinama – želja za sviranjem, organizovanjem, slušanjem, ali bez potrebne finansijske podrške kako od države tako i od privatnih sponzora, pa su samim tim, nažalost koncerti, muzičke radionice i slično svedeni na minimum.
Dijelili ste scenu za velikim imenima poput Gregoryja Portera, Duška Goykovicha, Joachima Kühna, ko su bili vaši uzori kao izvođaču, ali i kao autoru i bandleaderu?
Ima ih zaista mnogo iz različitih sfera i žanrova, ali izdvojit ću nekoliko osoba koje su imale veliki uticaj na mene i inspirisale me da se bavim muzikom: moji roditelji i brat, Jimmy Hendrix, Alvin Lee, Pantera, J.S.Bach, Scarlatti, Bob Marley, Art Blakey, Benny Golson, Philly Joe, Branford Marsalis, Jeff Tain Watts, Gregory Hutchinson.
Kako je nastao album The Left Side Of Life koji ćete predstaviti publici 19. Jazz Festa Sarajevo?
Iskreno i spontano, baš kao i prvi, imajući u vidu moju želju da zadržim tu ključnu vezu između tradicionalnog i savremenog jazza. Ipak, moram priznati da je prošlo dosta vremena nakon albuma “Course Of Events” snimljenog u New Yorku, dok nisam odlučio snimiti nešto novo. Naravno, na to su uticali i razni drugi faktori koji nisu imali puno dodirnih tačaka sa samom muzikom i kreativnošću. Novih kompozicija je bilo uvijek, čak sam i odmah nakon prvog albuma pisao nove stvari i odsvirao nekoliko turneja po Evropi da bih u međuvremenu shvatio da je apsurd izdavati album sa numerama koje je publika već toliko puta imala priliku čuti i predstavljati ga kao nešto inovativno.
Također, danas je gotovo nemoguće doći do ugovora sa izdavačem koji će vas podržati i stati iza vas. Nekada su se pjesme i albumi pravili prema senzibilitetu umjetnika, a sad se rade marketinška istraživanja tržišta i na osnovu toga pišu pjesme, što bi u prevodu značilo da se čitava naša savremena kultura zasniva samo na apetitu za kupovanjem tj, na ideji uzajamno korisne razmjene. Ja se nadam boljim vremenima, a do tada uživam u onome što radim i što postojim.
S kojim ansamblom dolazite u Sarajevo?
Na Jazz Festu Sarajevo ću predstaviti svoj kvartet sa kojim mnogo volim da sviram, a koji sačinjavaju Joris Roelofs (bas klarinet/alt saksofon), Milan Nikolić (kontrabas) i Marko Črnčec (klavir), a muziku koju ćemo predstaviti publici komponovao sam za novi album koji izlazi početkom naredne godine i zove se “The Left Side Of Life”.
Marko, Milan i ja upoznali smo se davne 2000. na akademiji u Gracu prije tačno 15 godina, iza nas su kilometri zajedničkih gigova, a sa Jorisom sam se upoznao u Švicarskoj na jazz festivalu u Frauenfeldu, za vrijeme snimanja mog novog albuma, svirali smo zajedno nekoliko puta na jam sessionima i veoma mi se dopala njegova originalnost i način na koji improvizuje. U oktobru ga također možete čuti i vidjeti sa Bradom Mehldauom u Wiener Konzerthausu u Beču.
Posljednji put si u Sarajevu svirao na Jazz Festu 2003. godine?
Da, u klubu Jež sa bendom kojeg su činili saksofonista Erik Rothenstein, saksofonista Adam Klem, gitarista Dino Šukalo i basista Enes Seferović. Sjećam se, svirali smo četiri noći do 5-6 ujutro dok posljednji gost ne izađe iz kluba. Bilo je stvarno super iskustvo i moram priznati rijetka prilika u to vrijeme svirati svaki dan u kontinuitetu na istom stageu. Dobri ljudi i pozitivna energija, štaviše. Veoma mi je drago da dolazim poslije toliko godina opet u Sarajevo. Vidjet ću ljude koje nisam vidio 100 godina, a sa kojima sam veoma blizak.
Šta možemo očekivati od vašega koncerta na ovogodišnjem Jazz Festu Sarajevo?
Jazz.
Kvartet Vladimira Kostadinovića nastupit će 7. novembra u Bosanskom kulturnom centru u 20.00 dok u 22.00 nastupa ansambl američkog vokaliste Kurta Ellinga koji također predstavlja novi album Passion World. Jedna ulaznica tzv. double-bill ulaznica važi za oba koncerta a kupovinu ili rezervaciju možete izvršiti na ovom linku.
Razgovarala: Amra Toska