Armenski pijanista Tigran Hamasyan u Bosanskom kulturnom centru 3. novembra otvorit će 19. Jazz Fest Sarajevo 2015. Zajedno sa svojim triom, kojeg čine iransko-američki basista Sam Minaie i švicarsko-američki bubnjar Arthur Hnatek, na koncertu će predstaviti repertoar svog novog albuma Mockroot.
Iako mlad, Hamasyan već dugo zauzima značajno mjesto na sceni i kao instrumentalista i kao autor jedinstvenog rukopisa. U svom opusu na zadivljujuće kreativan način reflektira različite uticaje od tradicionalne armenske muzike do modernog urbanog zvuka, demonstrirajući pri tome fascinantno sviračko umijeće.
Veoma ste produktivan, ali istovremeno i inventivan umjetnik, što je rijedak spoj. Šta je to temeljno za Vaš radni proces da bi bio kreativan i produktivan – koji su to poticaji i ograničenja?
Za mene je stvaranje sve. Bilo da se radi o kompoziciji koju pišem ili radim na njoj, ili o trenutnoj kreaciji. Vodim računa o balansu melodije, strukture i formata/stila djela. Nikada se ne prisiljavam da pišem, jednostavno komponujem kada je za to vrijeme. U dosta slučajeva mi treba prilično vremena da završim kompoziciju zato što je volim ostaviti da miruje i potom joj se vratiti. Što se tiče ograničenja – za mene je svaka kompozicija sama za sebe ograničenje. Morate se ograničiti u nečemu da bi u tome pronašli slobodu. Drugim riječima, kada se odlučite za strukturu koja ima svoje granice i naprosto provedete mnogo vremena da proniknete u njene mogućnosti, da uđete uistinu duboko u tu strukturu, onda se zateknete kako se u njoj slobodno krećete.
Pored toga što je kreativan, Vaš rad se doima i kao da gotovo levitira u svijetu nadrealnoga. Iz kojeg dijela vaše imaginacije dolazi ova neobično atraktivna bajka?
Ne znam, ali to definitivno nisam “ja” taj koji stvara muziku, postoji veza sa nečim iznad, sa Bogom. Izvorište muzike je neobjašnjivo, a takođe se ne može objasniti zašto neko kreira muziku na izvjestan način. Pod utjecajem sam različitih stvari u životu, prirode, muzike, kina i drugih vizuelnih umjetnosti, ali ne mogu reći da nešto od toga direktno na mene utiče ovako ili onako.
Duh Vaše rodne Armenije uvijek obitava u Vašoj muzici. Zbog čega mislite da su tradicija i njena muzika važni, i šta Vi iz njih učite?
Armenska muzika i druge tradicijske muzike takođe velike su inspiracije za mene. Imam osjećaj da kada slušate običnog čovjeka sa sela kako pjeva pjesmu, da je to duboko emotivno koliko i kompleksno, te ne možete razumjeti kako taj čovjek ili žena može pjevati tako. To me navodi na pomisao da se tu radi o najprirodnijoj mogućoj muzici, i da postoji jedna drugačija vrsta ”edukacije” i muzikalnosti koje ovi ljudi nose. Oni ne moraju ići na konzervatorije da bi pjevali tako, i na konzervatorijima bi nastavnici ubili glasove ovakvih pjevača. Narodna muzika i takođe duhovna muzika iz Armenije i mnogih drugih zemalja imaju direktne veze sa improviziranom muzikom.
Publika Jaz Festa Sarajevo je već upoznala Vašu muziku na solo koncertu 2010. godine, a sada ćete nastupiti u triju. Možete li usporediti iskustva sviranja (i rada) samostalno i uz podršku ansambla?
Podjednako volim oba formata. Solo klavir ima svoje izazove, a trio svoje. Kada svirate solo ne možete se osloniti ni na koga osim na sebe.
Ulaznice za koncert Tigran Hamasyan Trija možete kupiti ili rezervirati po pretprodajnim cijenama ovdje.
Razgovarala: Amra Toska