Sarajevski trubač sa kanadskom adresom – Miron Rafajlović predstavit će se tokom 16. Jazz Festa sa dva projekta.
Trećeg novembra u 20.00 zajedno sa norveškim bubnjarom rođenim u Italiji Paolom Vinacciom i francuskim pijanistom bh. porijekla Bojanom Zulfikarpašićem nastupit će kao član ansambla ZVRN. Njihov koncert bit će svjetska premijera, a očekuje nas u Pozorištu mladih.
Istu večer u okviru klupskog programa Late Nite Stage u klubu Monument nastupit će Rafajlović Brothers Quartet kojeg čini sa svojim bratom gitaristom Dejanom, basistom Edvinom Hadžićem i bubnjarom Anesom Beglerbegovićem.
Najprije ste svirali gitaru, a danas ste multiinstrumentalista sa trubom kao prvim instrumentom. Kako je došlo do toga?
Gitara je bio logičan izbor jer je moja starija sestra Maja bila vrlo uspješna u klasičnoj gitari, tako da sam krenuo njenim stopama. U muzičkoj školi na Ilidži, predavao nam je prof. Slavko Olujić koji je bio aktivan u mnogim ansamblima i dječijim horovima kao voditelj, pisac i aranžer.
Trubu sam počeo svirati za vrijeme rata, kada sam imao jedanaest godina i kada sam bio na otoku Braču. Limeni orkestar je svirao na feštama i sahranama, tako da su mi dali jednu staru srebrenu trubu i kad sam je prosvirao pridružio sam se orkestru kao jedan od najmlađih članova.
Kada smo 1995. godine emigrirali u Kanadu, postao sam član školskih orkestara – simfonijskog i jazz orkestra. U jednom momentu sam se morao opredijeliti kojem instrumentu da se posvetim i truba je prevegnula, kao da je ona izabrala mene, a ne ja nju.
Truba je vrlo zahtjevan instrument, možda je u tome i bio izazov?
Gitara, bas i bubnjevi su mi uvijek išli za rukom, brzo sam napredovao, dok sa trubom nema kratica. Održavanje dobrog tona zahtjeva svakodnevni režim, vježbe disanja, fleksibilnosti, skale itd. Potreban je nivo iznimne predanosti, pa često sviranje trube poredim sa gimnastikom. Stotine i hiljade sati su potrebni da biste dobro uradili vježbu na vratilu iako vježba u cjelini ne traje ni punu minutu. Na moju radnu etiku utjecao je moj otac Bato Rafajlović, nekadašnji državni reprezentativac Jugoslavije u gimnastici i kasnije poznati trener. Shvatio sam da je dostizanje perfekcije spor proces, koji ne traje godinama nego decenijama.
Član ste ansambla čuvenog Cirque du Soleila?
U Cirque du Soleilu sam najprije prošao audiciju i dospio na njihovu listu potecijalnih artista. Prošle su dvije godine prije nego se ukazala potreba za novim trubačem. Imao sam sreće jer su tražili trubača koji svira i druge instrumente te sam izabran između 25 kandidata. Uz trubu, na predstavi sviram akustičnu i električnu gitaru, perkusije i po potrebi mijenjam bubnjara tako da su me kolege prozvali hobotnica (smijeh). Trupa je sastoji od ljudi iz cijeloga svijeta, atmosfera je zaista interesantna i u isto vrijeme se govori najmanje 5-6 jezika. Nakon više od 5 godina i skoro 2000 predstava po brojnim zemljama, uzeo sam osmomjesečnu pauzu i napokon imam priliku doći u Sarajevo i nastupati u svom gradu.
Dolazite u rodni grad kao gost 16. Jazz Festa. Nastupit ćete u triju ZVRN a predstavit ćete i Rafajlović Brothers Quartet. Riječ-dvije o ovim projektima.
Čast mi je svirati na festivalu ovog kalibra, pogotovo u svom rodnom gradu. Ovo je moj prvi od, iskreno se nadam, mnogih nastupa i saradnji koji će tek uslijediti. Projekat ZVRN je iniciran od Jazz Festa, imat će svjetsku premijeru 3. novembra. Trio čine legendarni Bojan Z na klavijaturama i Paolo Vinaccia na bubnjevima. Obojica su vješti muzičari i čar ovog koncerta je u tome da nikada ranije nismo zajedno svirali tako da će publika imati prilku doživjeti jedan izvoran performans i improvizovanu muzičku konverzaciju.
Rafajlović Brothers Quartet je također projekat koji u ovom sastavu nastupa po prvi put. Naime, ja i moj stariji brat Dejan Rafajlović odavno zajedno sviramo ali po prvi put nastupamo u Sarajevu uz pomoć iskusnih lokalnih ‘džezera’ Edvina Hadžića na basu i Anesa Beglerbegovića na bubunjevima. Naš repertoar se sastoji od nekoliko originalnih kompozicija kao i aranžmana nekih manje poznatih kompozicija iz jazz/fusion repertoara. Vjerujem da će u koncertu uživati svi uzrasti i ljudi sa raznovrsnim muzičkim ukusima.