Drugog novembar u okviru 16. Jazz Festa Sarajevo 2012, posebna gošća koncerta Bojana Zulfikarpašića na kojem će francuski pijanista predstaviti svoj posljednji solo album Soul Shelter, bit će Amira Medunjanin.
Njihov prvi zajednički nastup desio se na incijativu Jazz Festa kada su bili dijelom programa muzičkog događaja Xenophonia. Ovo je samo jedan od brojnih projekata koje je inicirao Jazz Fest, a koji nastavljaju život na festivalskim scenama i u koncertnim dvoranama širom Evrope.
Prošle godine Amira i Bojan su snimili i vrlo uspješan zajednički album te imali brojne nastupe, a na ovogodišnjem Jazz Festu ponovno će dijeliti pozornicu. Tim povodom uradili smo kratak razgovor sa Amirom.
Nakon uspješnog albuma i nastupa sa Bojanom Z, kakvi su vaši dojmovi o ovoj trogodišnjoj saradnji?
Saradnja s Bojanom je više nego uspješna. Snimili smo album Amulette kojem su i muzičari Nenad Vasilić, Bachar Khalife i Vlatko Stefanovski dali veliki doprinos. Moram reći da su svi navedeni svoje karijere izgradili na korištenju tradicionalnog melosa i to bilo veoma važno u kreiranju zvuka albuma. Naša koncertna promocija još uvijek traje, jer je album u nekim europskim zemljama i Sjevernoj Americi naknadno objavljen.
Iako vaš repertoar većinom čine makedonske pjesme, mediji vas smatraju prvenstveno pjevačicom sevdaha. Kako komentirate ovaj “nesporazum”?
Ja sam rođena Sarajka, i odrastala sam u vrijeme kada je sevdalinka bila na vrhuncu popularnosti u bivšoj državi. Tada su interpretatori Sevdaha poput Safeta Isovića, Zaima Imamovića, Himze Polovine, Nade Mamule i drugih bili estradne zvijezde. Ali kada zanemarimo popularnost, ta generacija pripovjedača Sevdaha, je zaista puno, puno učinila na očuvanju bosanskohercegovačke tradicije i pozitivno utjecala i još uvijek ima utjecaj na mlade ljude i društvo u cjelini.
A što se tiče “nesporazuma”, vratit ću se na prvi album Rosa. Tu sam pokušala pokazati svježinu tradicionalne muzike i napraviti određenu poveznicu sa narodnim pjesmama sličnog senzibiliteta iz regiona. Zemlje nastale raspadom bivše države imaju mnogo toga zajedničkog, i naglasila bih da ima puno više toga što nas povezuje nego što nas razdvaja. S tim u vezi, poetika makedonske i vranjanske narodne pjesme ima taj specifičan izraz koji mene privlači. Jedno vrijeme pjevala i u dalmatinskoj klapi. Uglavnom se radilo o tradicionalnim napjevima sa područja Dalmacije i Istre. Moja želja je bila da se pored naše bosanskohercegovačke narodne pjesme upoznam i sa tradicijom naroda iz regije.
Jesu li makedonske pjesme bliže vašem senzibilitetu?
Postoji očita veza u poetici i načinu izvođenja sevdalinki i makedonskih narodnih pjesama. Po meni, narodna makedonska muzika je jedna od najljepših poetsko-muzičkih formi na Zapadnom Balkanu i ljudi kada je čuju vrlo teško je mogu zaboraviti.
Poseban ste gost na koncertu Bojana Z u okviru 16. Jazz Festa. Šta publika može očekivati od vašeg gostovanja 2. novembra u Bosanskom kulturnom centru?
Svaki nastup s Bojanom je novi izazov, jer nikada ne znam gdje će nas improvizacija odvesti. Tako da i ja, kao i publika, čekam da čujem i vidim možda neku novu priču. I kao i svaki put, neizmjerno se radujem nastupu u Sarajevu.