Donosimo u cijelosti interview sa Kudsijem Ergunerom, objavljen u sarajevskom Dnevnom avazu.
Prvi put ste bili u Sarajevu 2004. godine sa svojim projektom Islam Blues. Šta publika može očekivati ovoga puta uzimajući u obzir da dolazite sa drugim muzičarima i repertoarom?
Izvodit ćemo instrumentalnu muziku koja se uglavnom bazira na preludijima ceremonija “vrtećih” derviša kao i improvizacijama baziranim na makamima koji odgovaraju ovim djelima. Nastupit ću sa velikim, možda i jednim od najboljih živućih kontrabasista Renaud Garcia-Fonsom. Njegova sposobnost improvizacije i interpretacije je puna spontanosti. Poslije svakog koncerta imam utisak da sam proživio novo iskustvo. Treći član trija je perkusionista Bruno Caillat, koji mi daje mogućnost naročite kompleksnosti. Ovaj koncert, kao i svaka izvedba, će biti iznenađenje koje ću podijeliti sa publikom.
Tokom karijere, osim vlastitih kompozicija, snimili ste mnoge kompozicije starijih autora koji su potekli iz vaše umjetničke i kulturne tradicije.
Moram da kažem da sam se mnogo godina strastveno bavio otomanskom klasičnom muzikom, koja je bila zanemarena iz političkih razloga od početka 20. stoljeća. Pošto sam ja peta generacija muzičara u svojoj porodici koja se oduvijek bavila izvođenjem otomanske sufijske i klasične muzike, osjećao sam da je moja odgovornost da se borim protiv ove nepravde. Producirao sam više od 90 albuma koji su posvećeni klasičnom naslijeđu poput dvorske i sufijske muzike. U zadnjih 10 godina sam također počeo da produciram vlastite kompozicije koje su nastavak mog naslijeđa. Muzika je umjetnost koja mora da sinhronizira prošlost, sadašnjost i budućnost. Čak i kada izvodim staru kompoziciju, ja moram da reinkarniram tu melodiju kao moju vlastitu kompoziciju. Pored toga, rad na vlastitoj muzičkoj tradiciji mi daje više mogućnosti za improvizaciju i kreiranje dijaloga sa muzičarima širom svijeta.
Snimali ste muziku za razne filmove i surađivali sa mnogim muzičarima i režiserima, koja su Vaša iskustva rada na filmu?
U našoj tradicionalnoj muzici, osim muzici karađoza, pozorišta sjena, nema direktne saradnje sa drugim granama umjetnosti. Naravno da one mogu da budu izvor inspiracije jedne drugoj, ali ne postoji zajednički nastup. Iz ovih iskustava sam shvatio da muzika nije jednostavno pozadinski zvuk koji ne ometa glavnu ideju već može da prati emocije, ideje ili prizore. Nasuprot koncertu, uloga muzike u filmu je da podcrta izraz i da upotpuni ono što slike i riječi ne mogu da izraze. Naučio sam kako da prevedem duboki dojam slike u muziku i da osjećam stvarni ritam bez kadenci udaraljki.
Koje su za Vas osnovne i najvažnije ideje sufizma?
Da se obrazujete putem vjere u Allaha i Njegove poruke, kao i tradicije Poslanika. Da uvijek budete sa Stvoriteljem.
Kako vidite moderni svijet danas sa svim antagonizmima na vjerskoj, ekonomskoj i političkoj osnovi?
Kada pogledam u prošlost smatram da su ljudi oduvijek stvarali haos koji su licemjerno opravdavali religijama, pravdom ili civilizacijskim vrijednostima. Haotična situacija danas je jednostavno dokaz da čovjek nije nimalo napredovao nakon svih užasnih iskustava u prošlosti. Današnji antagonizmi mogu biti ekonomski, politički ili pak vid iskorištavanja vjerskih osjećaja međutim nisu dio suštine religija.
Da li na Vas utiče i kako brzi razvoj tehnologije, naročito vezano za komunikacije i nove medije?
Svaki tehnološki napredak nam može biti koristan međutim biznis pretvara korisno u apsolutnu potrebu. Kako neko može uživati u svim ovim beskrajnim mogućnostima, a da u isto vrijeme ne bude rob konzumerizma? S druge strane, demokratizacija informacije i pogodnosti komunikacije daju lažni dojam znanja koje u stvarnosti ostaje veoma suvišno.
Koja je za Vas, najinteresantnija muzička scena danas?
Veoma sam zainteresiran za sve vrste muzike koje dolaze iz neke posebne društvene situacije jer je to više od umjetnosti, to je izraz stvarnog života. Blues i jazz su stvarni, flamenco i fado su stvarni kao i rembetiko. Danas je rap stvarni izraz ili ono što se naziva “arabeska” u Turskoj jer su stvarnost ruralnih ljudi koji se bore da postanu urbani. Dok klasične muzike gube svoje kreativne snage, popularni izričaji su sve kreativniji bez bilo kakve veze sa lijepim umjetnostima.