Odlazak posljednjeg iz Velike četvorke

Američki pijanista i improvizator Cecil Taylor preminuo je u samo nekoliko dana nakon svog 89. rođendana.

Taylora zajedno sa Ornetteom Colemanom, Albertom Aylerom i Johnom Coltraneom smatraju jednim od utemeljitelja tzv. free jazza. Bio je edukator i inovator čiji je uticaj na muzičkoj sceni bio primjetan od kraja pedesetih godina prošlog stoljeća.

U drugoj polovini šezdesetih počinje svirati solo koncerte, prvi snimljeni je solo koncert iz Rotterdama 1967. godine nakon kojeg su uslijedili Indent (1973), Spring of Two Blue-J’s (1973), Silent Tongues (1974), Garden (1982), For Olim (1987), Erzulie Maketh Scent (1989) i The Tree of Life (1998).

Devedesetih je osnovao Feel Trio sa basistom Williamom Parkerom i bubnjarom Tonyjem Oxleyem a nastupao je i sa svojim Cecil Taylor Ensembleom i Cecil Taylor Big Bandom.

O njegovom životu i muzici snimljeni su dokumentarni filmovi Imagine The Sound (1981) i All the Notes (2006).

Taylor je bio i pjesnik inspirisan umjetnicima kakvi su Robert Duncan, Charles Olson i Amiri Baraka. Na CD-u iz 1987. godine Chinampas, Taylor recitira nekoliko svojih pjesama uz vlastitu pratnju na bubnjevima.

Brojna diskografija, nemjerljiv uticaj na mnoge generacije muzičara i na muziku samu, potpuno jedinstvena pojava na muzičkoj sceni, sve to i još mnogo toga ostat će ono po čemu će zauvijek biti zapamćen.

Photo credit: Peter Gannushkin