Američki trio The Bad Plus nastupit će 31. oktobra u 20.00 na sceni Bosanskog kulturnog centra, u okviru 16. Jazz Festa Sarajevo 2012.
Ovaj bend čine basista Reid Anderson, pijanista Ethan Iverson i bubnjar Dave King, a povodom njihovog premijernog predstavljanja u Bosni i Hercegovini, uradili smo kratak razgovor sa Ethanom Iversonom.
Radili ste reinterpretacije popularnih kompozicija od The Pixiesa i Aphexa Twina do Stravinskog i Ligetija. Da li je to muzika na kojoj ste ”odrasli” kao umjetnici?
Naravno! Mi volimo sve žanrove muzike i shvatamo ih ozbiljno. Sve je dozvoljeno kada je u pitanju The Bad Plus. U početku sun am reinterpretacije pomogle da dobijemo potreban publicitet ali je i uzbudilo neke duhove u prašnjavim ćoškovima jazz zajednice koji su imali malo poštovanja prema rock muzici. U drugim prašnjavim ćoškovima, ljudi su mislili sa smo nestašni jazz štreberi koji ismijavaju Blondie, Black Sabbath ili Rush. Istina je jednostavna – volimo svirati ove pjesme! Svirali bismo ih čak i da nisu popularne.
Odakle potiče taj izrazito snažan punk stav u vašem jazzu?
Mislim da proizlazi iz naše želje da dotaknemo ljude, također ponirući u sebe da bismo vidjeli od čega smo stvarno satkani.
Osim što na karakterističan i kreativan način pristupate reinterpretaciji muzike drugih autora, vi stvarate i vlastitu. Čime ste vođeni u autorskom radu?
Iako volimo reinterpretacije, nas trojica smatramo da je naša originalna muzika stvarno srce, srž ovog benda. Mi kao bend, rijetko zapisujemo naše ideje, rijetko je stavljamo u notne zapise. Reid ili Dave će mi odsvirati pjesmu na klaviru ili ću im ja odsvirati neku moju i zapamtit ćemo melodiju dok budemo vježbali. Ponekad ja donesem nešto našarano ili mi Reid da svoju bilježnicu da pogledam njegove ideje, ali držimo do toga da nikada ne sviramo uživo sa partiturama ispred sebe. I nikada ih ne koristimo niti za vrijeme snimanja.
Zarad snimanja svog novog albuma Made Possible povukli ste se u izolirani, prirodom okruženi ambijent. Kako se vaša snažna energija slaže sa tim mirom?
Gotovo svi naši albumi su nastali daleko od grada. Volimo osjećaj relaksiranosti, kada ujutro bez žurbe možemo ustati iz kreveta, napraviti svega nekoliko koraka do studija i iščekivati šta se u muzičkom smislu desiti do kraja dana. Inače, bilo koja prilika da se pobjegne u prirodu je divna, naročito nakon buke i užurbanosti New Yorka.