Bend je nastao u ranim devedesetim godinama prošlog stoljeća, da bi izrastao u jedan od najvećih i najznačajnijih ansambala jazz scene, objavivši 12 albuma koji su naišli na odličan prijem kod publike i kritike. I publika Jazz Festa imala je priliku gledati ih uživo na sceni u okviru 7. Jazz Festa Sarajevo 2003.

Snažne improvizacije, melodična imaginacija i autorski pečat benda učinili su da redefiniraju izraz jazz trija i ovaj muzički žanr približe novoj publici, od štovatelja Radioheada do ljubitelja klasike, bez kompromitiranja vlastitog muzičkog integriteta. Od Pata Methenyja i Brada Mehldaua do Courtney Pinea and Jamieja Culluma niko nije mogao previdjeti njihov jedinstveni talenat, želju za stalnim napredovanjem i eksperimentiranjem. Njihov posljednji album Leucocyte snimljen je u studiju 301 u Sydneyu neposredno prije Svenssonove tragične nesreće tokom ronjenja.

Osim materijala objavljenog na posljednjem albumu, ostalo je još devet sati snimljenog meterijala koji je Esbjörn planirao objaviti ili kao dupli ili kao dva zasebna nosača zvuka. Nesretni razvoj događaja učinio je da se objavi jednostruki CD.

U novembru prošle godine, nakon što su obojica snimila solo albume, basista Dan Berglund i bubnjar Magnus Östrom odlučili su se sa svojim inžinjerom zvuka Åke Lintonom pozabaviti preostalim materijalom. Rezultat njihovog rada je album “301″ nazvan po studiju u kojem je sniman.

Album koji je Jamalovo prvo izdanje nakon više od tri godine, snimljen je sa ansamblom kojeg čine i basista Reginald Veal, bubnjar Herlin Riley i perkusionista Manolo Badrena.

Jamalov interes za film seže još od djetinjstva. “Znao sam gledati nekoliko filmova dnevno”, kazao je objašnjavajući usku povezanost filma i muzike. Njegove kompozicije korištene su kao soundtrack za film Mostovi okruga Madison Clinta Eastwooda iz 1995. godine. “Muzika ima centralnu ulogu u filmu. I to je razlog zašto su se generacije velikih kompozitora i aranžera posvećivali ovoj umjetnosti: Johnny Mandel, Quincy Jones… Čak i u eri nijemog filma, pijanisti su imali veliku ulogu.”

Kao značajan i utjecajan kompozitor u istoriji jazza (imao je presudan utjecaj na Milesa Davisa u njegovim formativnim godinama, ali i na bezbrojne druge umjetnike), Jamal, kojem je danas 81. godina, uveo je u jazz izvedbu koncept vremena, tišine i dramatične dinamike.

Osim šest kompozicija iz filmskih i brodvejskih hitova, na albumu Blue Moon nalaze se i njegove tri originalne kompozicije: “Autumn Rain,” “Morning Mist,” i “I Remember Italy” koje podcrtavaju njegovu sklonost ka Italiji. U osvrtu na ovaj album i hemiju koja postoji među članovima ansambla, Jamal je kazao: “Snimanje albuma je poput živog nastupa — svi zajedno i što je najvažnije daleko od izolacije katakteristične za studijske kabine. Ne postoji tajna. To je vrlo ljudski pristup.”

U svojoj trećoj sezoni, svakog ponedjeljka uveče, bend istražuje granice uobičajenih jazz formi, izvodeći i neke od modernih i improvizovanih komada.

Uz vanredne vokalne sposobnosti pjevača Elvira Bandića, odlično muziciranje Bojana Ahaca na klaviru, Adisa Sirbubala na harmonici, Darka Poljaka na tenor saksofonu i Dine Šukala na gitari, uz maštovitu ritam sekciju koju čine Edvin Hadžić na basu i Anes Beglerbegović na bubnjevima, postalo je gotovo nemoguće zamisliti lokalnu scenu bez nastupa ove grupe kvalitetnih pojedinaca.

Naredni nastup je u ponedjeljak 20. februara u 22.00.

On je do sada pet puta nominiran za nagradu Grammy u kategoriji producent godine (2005, 2006, 2009, 2010, 2011), a nagradu je prošle godine i osvojio. Danger Mouse je prema magazinu Esquire na listi 75 najutjecajnijih osoba 21. stoljeća.

Ovo nije prva saradnja dvoje umjetnika. Jones je radila vokale na albumu Rome koji je Danger Mouse objavio 2011. godine.  Nakon toga počeli su raditi na materijalu koji će kasnije postati Little Broken Hearts, peti studijski album Norah Jones, koji sadrži originalne kompozicije koje supotpisuju pjevačica i Danger Mouse.

Dvojac se ponovo sastao prošle jeseni u Mouseovom studiju u Los Angelesu kako bi finalizirali započeti posao. Sve pjesme nastale su u studiju, a zajednički ih potpisuju Jones i Danger Mouse koji su odsvirali i većinu instrumentalnih dijelova: Jones na klaviru, klavijaturama, basu i gitari, a Danger Mouse je svoj doprinos dao izvedbama na bubnjevima, basu, gitari, klavijaturama, te aranžmanima za gudače.

Jones će intenzivno turirati u 2012. godini, u Sjedinjenim Državama i inozemstvu. Tako će 29. juna nastupiti u dvorani Kodak u teatru Eastman u New Yorku, a 10. augusta, ova devetorostruka dobitnica grammyja vraća se na Hollywood Bowl u Los Angeles.

Ovo nije prva saradnja Zorna i Napalm Deatha – bubnjar Mick Harris bio je član Zornovog trija Painkiller, a zajednički CD Zorna i Napalm Deatha naziva Split 7″ Flexidisc objavljen je 1990. godine kao specijalno izdanje magazina Wire.

Ova godišnja nagrada dodjeljuje se holandskim instrumentalistima, skladateljima, aranžerima i bend liderima u području jazza i improvizirane muzike koji su se istakli svojim aktivnim, pokretačkim i nadasve originalnim radom. Honing će nagradu primiti 16. maja 2012. u Bimhuisu u Amsterdamu tokom posebnog koncerta čiji će program osmisliti sam Honing. Koncerti i podjela nagrada bit će uživo emitirani na Radiju 6 i preko vprojazzlive.radio6.nl.

U 2012. Yuri Honing će biti na turneji promovirajući novi album Yuri Honing Acoustic kvarteta. Album „True“ će biti objavljen 14. februara za Challenge Records. Uz ovaj kvartet, ali i sa svojom električnom grupom Yuri Honing Wired Paradise nastupat će u Holandiji, Etiopiji, Švicarskoj, Njemačkoj, Velikoj Britaniji, Kanadi, Kini, SAD-u…

McCartney je priznao da o ovakvom albumu razmišlja već 20 godina, a sadržavati će kompozicije koje je kao dijete slušao kako ih svira njegov otac na klaviru, uključujući i dvije nove autorske kompozicije McCartneya. Na albumu mu pomaže Diana Krall i njezin bend, a najavljeno je i gostovanje Eric Claptona i Stevie Wondera.

O radu sa Dianom i ekipom McCartney kaže da je bilo “vrlo spontano i nekako organski što ga je podsjetilo na način rada kako je radio sa The Beatles”.

Objavljen 17. januara, ‘’Sound Travels’’ je 32. album koji je DeJohnette objavio u ulozi lidera benda. Ovaj će umjetnik u augustu ove godine proslaviti 70 rođendan, a također će primiti i najveću američku nagradu za jazz muzičare ‘National Endowment for the Arts Jazz Master Fellowship’.

Na albumu ‘’Sound Travels’’ okupio je brojne saradnike poput Brucea Hornsybija, Bobbyja McFerrina i Esperanze Spalding, te mladih zvijezda u usponu poput trubača Abrosea Akinmusire i gitariste Lionela Loueke. Na albumu gostuju i etablirane jazz zvijezde poput saksofoniste Tima Riesa, perkusioniste Luisitoa Quinteroa, te pijaniste Jasona Morana.

Ovo reizdanje predstavlja savršeni susret tehnoloških i umjetničkih inovacija u kombinaciji sa briljantnošću Sinatrinog bezvremenskog glasa, legendarnim aranžmanima Nelsona Riddlea i nekim od najboljih pjesama koje su proistekle iz brodvejske tradicije. Sav materijal nastao je procesom snimanja koji je bio dobro ispred svog vremena u 60-im godinama 20. stoljeća, a dodano je poboljšan digitalnim remasteriziranjem.

Kada je “The Concert Sinatra” snimljen u februaru 1962., sprave za multi-track master nisu još uvijek postojale u studijima za snimanje. Da bi stvorili prednost umiksanog zvuka višekanalskog audija, “The Concert Sinatra” je snimljen u studiju za filmove uz korištenje više sinhroniziranih snimača koji su se koristili za 35mm magnetni film. Ovo master snimanje nije bilo korišteno za druga reizdanja “The Concert Sinatra” jer je originalni miks bio pripremljen skoro 50 godina ranije.

Producenti su tragali za originalnim snimkama gotovo pola stoljeća. Unatoč znatnom oštećenju nastalom tokom godina, ekspertni tim inžinjera, predvođen Frankom Sinatrom mlađim je koristio modernu digitalnu tehnologiju snimanja da bi dobili u potpunosti novi zvuk za izdanje u 2012. godini.

Lista pjesama:

• I Have Dreamed
• My Heart Stood Still
• Lost in the Stars
• Ol’ Man River
• You’ll Never Walk Alone
• Bewitched
• This Nearly Was Mine
• Soliloquy
• Bonus tracks (ne nalazi se na originalnom LP-iju):
• California
• America, The Beautiful

Četrdesettrogodišnji Arve Henriksen, 15. dobitnik ove prestižne, najveće norveške novčane nagrade, jedan je od vodećih kompozitora i izvođača modernog jazza u svojoj zemlji. Njegov glavni instrument je truba, što nije dovoljno ovom svestranom muzičaru koji u stvaranju muzike koristi i elektroniku, vokal i bubnjeve.

Pošto muzičke ideje nije uvijek moguće realizirati upravo zbog ekonomskih zahtjeva takvog poduhvata, Arve je nagradu komentarisao slijedećim riječima: “Ovo je vrlo ugodno i motivirajuće.”

Na pitanje koju vrijednost ova nagrada ima za njega, odgovorio je: “Prvo, čast je biti izabran među velikim brojem talentiranih muzičara u Norveškoj! To je čast samo po sebi i priznanje onoga u što vjerujem u muzici. Slijedeća stvar je činjenica, a to je da ova nagrada pruža mogućnosti za kreativni rad koji je za umjetnika najvažniji. Novac je potreban za organizaciju i logistiku ovakve profesije, te oduzima mnogo kreativnog vremena koje nam je potrebno. Ova nagrada omogućava bolje iskorištavanje tog vremena za sebe.”